Prije 5 godina moj život se u trenutku pretvorio u pakao. Bili smo sretna mlada porodica, imali sina, a onda se desilo veliko zlo. Sjećam se da sam uzela našeg sina koji je imao 9 mjeseci da podojim, ali dok sam ga dojila ne znam kako, zaspala sam, na žalost.
Kada sam se probudila ŠOK od kojeg se nikada neću oporaviti. Moj sin je ležao pored mene nepomičan, bez znakova života, pokušavala sam da ga probudim, ali uzalud. UTUŠILA SAM GA VLASTITOM DOJKOM… UBILA SAM SINA 🙁 Nakon toga muž je postao nepodnošljiv, nije imao razumjevanja prema meni, nikakvu podršku mi nije pružao, a trebalo mi je to i treba mi i dan danas, naprosto me zamrzio i ubrzo nakon tog kobnog dana me je istjerao , razveo se od mene. I ne samo on svi, komšije, rodbina svi me smatraju ubicom i lošom osobom.
Cijeli život sam se ponosila mojim ogromnIm grudima, a na kraju su me koštale života, jer sa životom mog sina ugašen je i moj. Svaki dan razmišljam, kako i zašto se to desilo, ali ne mogu da shvatim :(… Bol koju osjećam ne bih opželjela ni jednoj majci, zato pazite jer jedna sekunda razdvaja život od smrti, sreću od velike tuge 🙁
0 comments:
Post a Comment