U jednom selu se razboljela stara majka, pa je sin odvede u bolnicu i tu ostavi. On je otišao u grad, na posao. Nakon nekog perioda vratio se u njihovo selo. Kada su ga upitali za njegovu majku, on reče da je umrla i da je ukopana.
Rekao je da je preselila i da ju je ukopao, a bila je još uvijek živa! Nakon nekog vremena, jedan stanovnik tog sela ode u bolnicu, u posjetu rodici… Ušao je u bolnicu i zatekao majku onog mladića u istoj sobi u kojoj je bila i njegova rodica. Čovjek je u čuđenju upita: “Ti si majka tog i tog?!” Reče: “Da!” On upita: “Ko te doveo u bolnicu i otkada si ovdje?” Ona reče: “Doveo me moj sin prije dvije godine i od tada ga nisam vidjela.” Majka reče: “Vallahi se bojim da mu se neki belaj ili iskušenje nije desilo!” Ya Allah… Kako je blaga, zabrinuta i suosjećajna majka… Bacio ju je, ostavio, zaboravio! A ona se ne prestaje brinuti za njega! Čovjek je odradio potrebnu proceduru, i vratio ženu u selo. Potom je organizovao veliki skup i pozvao sve stanovnike sela. Insistirao je da i sin bude prisutan.
Kada su se skupili mještani, a među njima i taj sin, upita ga ovaj čovjek za majku. On reče da je umrla prije dvije godine. Tada čovjek ustade, potraži staricu i dovede je pred ljude. Upita sina: “Je li ti ovo majka?” A starici reče: “Je li ovo tvoj sin?!” Nezahvalni sin se zaprepasti pred ljudima i ne prozbori ni riječi!
0 comments:
Post a Comment