Danas dok sam se vraćao kući u autobusu sam se gledao sa jednom baš prelijepom djevojkum.

Danas dok sam se vraćao kući u autobusu sam se gledao sa jednom baš prelijepom djevojkum.


Skupljao sam snage i hrabrosti da joj nešto kažem, da joj priđem, da se upoznamo, ali nisam mogao.
Danas dok sam se vraćao kući u autobusu sam se gledao sa jednom baš prelijepom djevojkum. Skupljao sam snage i hrabrosti da joj nešto kažem, da joj priđem, da se upoznamo, ali nisam mogao.
Tako nakon 5 stanica, autobus staje i ona izlazi. Shvatam da je to zadnja šansa, jer ko zna kada ću i dali je ikada više vidjeti. Skačem sa sjedišta i u zadnjem trnutku izlazim. Krećem prema njoj i vidim da se već strastveno grli i ljubi sa nekim likom. Ostajem kao “popišan”, autobus već otišao.
Morao sam čekati idući bus koji je bio za sat i 15 minuta, na ovakvoj vrućini, sa groznim osjećajem blamaže koju sam doživio, a i ova vrućina mi nije pomagal. Samo me muči to, dali je stvarno očijukala sa mnom u busu ili sam to umislio, možda da sam joj prišao u busu… možda, ko zna šta bi bilo.