Ranije tog dana se desila burna svađa, pa su Šin, njegova majka i mlađi brat izbačeni iz kuće i bili su sami sebi prepušteni. Sad kad je Šin samohrani otac troje odrasle djece, počeo je shvatiti odlučnost i snagu koja je njegovoj majci bila potrebna da nastavi dalje i gura naprijed, vaspitavajući njegovog brata i njega protiv svih šansi.
Nakon 30 godina od tog događaja, Šin je svog sina odveo na večeru u kineski restoran. Nije mogao a da ne primijeti nešto kod konobarice, njemu jako poznato.
Poslije dopunjavanja vode i kratkog čavrljanja, stekao sam dojam da ova samohrana majka tu nije željela biti, ali je morala i nabacila je svoj najbolji osmijeh. napisao je u objavi na svom Facebook profilu, i dodao Nekako mi je to iskidalo srce.
Ova ljubazna, ali na neki način izmučena konobarica, Šina je podsjetila na njegovu majku. Nije kao i inače, samo platio račun i otišao. Za konobaricu je uradio nešto što je sve oduševilo! Ovo je njegova objava na Facebooku:
‘Dan kad su se razveli moji roditelji, vječno je urezan u moje misli. Otac i ja smo se posvađali i to gadno. Poludio je i majka, mlađi brat i ja smo morali otići. Tu noć smo proveli u hotelu. Kad smo se vratili sljedeći dan, on je sve brave promijenio.
Gledao sam majku kako ga kroz vrata moli da nas pusti da uđemo unutra i uzmemo stvari.
Nije želio.
Kasnije tog dana smo se morali vratiti sa policijskom pratnjom.
Nikad neću moći zaboraviti policajce koji su mi dali vreću za smeće i rekli da imam 10 minuta da uzmem svoje stvari. Stavio sam u kesu što god je moglo stati odjeće i to je zadnji put bio da sam kročio u svoju kuću, u kojoj sam odrastao..
U mojoj kesi nije bilo mojih bejzbol trofeja.. niti ijedna od 10 hiljada bejzbol sličica. Ništa moje. Dođavola, i svog ljubimca kornjaču sam ostavio.
Brat, majka i ja smo preselili u malu garsonjeru i ništa nismo imali. Ljudi iz crkve su nam dali krevete, šerpe, kauče, hranu i tanjire.
Otac je podigao sve sa računa iz banke i majku doslovno ostavio bez dinara. Nije mogla ništa uraditi. Bez porodice i podrške, izuzev stranaca iz crkve.
Ni danas ne znam kako je moja majka uspjela. Nemam pojma kako se nije bacila sa vrha neke zgrade. Ja bih.
Jasno se sjećam dana kad sam prolazio kraj njene sobe i vidio je kako se moli noću. Mogu samo zamisliti kakve je razgovore vodila tada sa Bogom. Mogu samo zamisliti količinu suza koje su niz njeno lice jurile dok se Bogu molila da joj da pauzu u životu.
Niste čitali: SAMO JEDAN DODIR SA OVOM VRSTOM DROGE JE POTREBAN DA SE ČOVJEK PREDOZIRA!!!
Osjećao sam bol koja ju je razdirala. Sumnjao sam u mnoge stvari, ali ova samohrana majka sa dvoje djece nije nijednom odustala.
Shvatio sam kroz šta je moja majka prolazila kad je nekoliko poslova obavljala, tek kad sam i sam postao samohrani otac. Nisam nikad razumio njen trud i patnju.. radila je mnogo samo da bismo uspjeli.
Sve je uradila što je mogla da mom bratu i meni priušti sve što smo trebali. Ali je baš mnogo radila!
Večeras kad sam sjeo u ovaj omiljeni mali kineski restoran sa svojim sinom, ugledao sam novu konobaricu. Isticala se. Vlasnici restorana bili su Kinezi, kao i radnici, a ona je bila mala bijela konobarica.
Apsolutno je bila fantastična i mom sinu stalno udjeljivala komplimente na njegovim manirima. Večerali smo.
Za vrijeme tih kratkih razgovora, osjetio sam kako ona tu ne želi biti, ali mora i sve od sebe daje da se nasmije. To mi je pocijepalo srce.
0 comments:
Post a Comment