Možda u današnje vrijeme život i nije tako težak..možda su apetiti preveliki….

Možda u današnje vrijeme život i nije tako težak..možda su apetiti preveliki. Moj dečko i ja oboje radimo za gotovo minimalnu platu, ali smo sretni.

Ne idemo u luksuzne restorane, ne nosimo markiranu odjeću, ne putujemo, nemamo neko bijesno auto, nemamo najnovije telefone, tablete itd.. Kad jedemo vani, kupimo pljeskavicu, popijemo piće u nekom običnom kafiću, a češće sjedimo u parku, ili kraj jedne rijeke u kraju, u mom starom autu (kojeg sam dobila od djeda), odemo ponekad na “izlet” u prirodu..

imamo neke obične telefone, i opet poneku marku uštedimo za budućnost. Naravno da treba težiti ka boljem, ali ne vidim razlog što je ljudima ovakav način života “nesreća”…